Jučer sam naišla na jedan video na youtube-u. Dvoje malih klinaca, možda 6-7 godina, iako mi izgledaju i manji, plešu latinoameričke plesove. Obožavam inaće tu vrstu plesa, oduvik sam se tila tak njihati i kretati, al nikad nisam išla na to, tak da nisam ni naučila kak spada, osim pokušaja vrtenja svim dijelovima tijela pa izgledam ko mali gumeni čovik koji se trudi održati ravnotežu.....
Uglavnom, klinci su to otplesali preeesavršeno, sve je bilo preeedobro, ali.....kad vidim malo dijete koje je obućeno po zadnjoj modi, našminkano i sa pokretima 20-togodišnje osobe, onak se malo zapitam...čemu to? Da li bi, ti dječji plesovi, mogli biti maaaalo više na nivou baš dječjeg plesa ili je baš nužno da izgledaju i da se kreču kao odrasle osobe koje zavode nekoga. Mislim, realno, što dijete od 5-6 godina zna zašto vrti predjelom prepona prema curici od isto toliko godina??
Osobno mi je super kad klinci uče tak nešto, bilo da je sport, ples ili bilo što, ali ipak se često zamislim kad gledam nešto takvo i mislim da nema potrebe da izgledaju i glume odrasle osobe, za to imaju vrimena i previše. Trebali bi prvenstveno ostati klinci a ne u dobi kad se trebaju penjati po stablima da budu sexy ikone današnjeg doba...mislim, sexy i klinci su dvije riječi koje mi nekak ne idu zajedno, što ne??
Gledala sam i emisiju gdje je curica od 7 godina pjevala, nije stvar u tome što je ona pjevala na pozornici i natjecala se, stvar je u tome što je drhtala i bila u strahu, sva van sebe, brzala sa pjesmom, pola preskočila itd...ok, nisu joj ništa loše rekli, ohrabrili su ju, ali, na pitanje zašto se boji, ona je rekla da zato jer ju je strah da neće proći dalje...čemu tako rano djecu učiti da je nužno da pobjede? Gdje je nestalo ono vrime kad smo učili da je 'važno sudjelovati', čemu toliko natjecanje među najmlađom djecom?
Gledam svoje klince, oni se još razvijaju, osobno ne volim niti razmišljati previše o tome za što su posebno talentirani, oni tek sad razvijaju sve te talente, tek postaju svijesni sebe i mislim da nema potrebe gurati ih nasilu i pričati o nekim pobjedama. Npr. kod pjevanja, glas se mijenja, sa 6-7 godina nemamo isti glas kao i sa 20 godina, čemu dijete siliti da ide na pozornicu, pogotovo ako se vidi da dijete nije spremno, da li smo prije toga dobro razmislili i ispitali sa djetetom, da li dijete zanima baš to pjevanje i nastupanje ili ih zanima možda igranje školice na ulici, ili možda nogomet?
Često nailazim na klince koje roditelji forsiraju da budu nešto što su ustvari roditelji oduvijek željeli. Ak sam ja npr željela biti Bruce Lee kao mala, stvarno jesam, ne pitajte me zašto, nije nužno da to i moje dijete želi, možda moje dijete više voli košarku, ili gimnastiku, a možda gaji simpatije prema baletu....sasvim nebitno, ali vidim da mnogi roditelji, od rane dobi djecu daju na razne izvannastavne aktivnosti, ali ne u smislu da probaju, vide pa da odluće već dosta njih forsiraju tu djecu da na sve načine pokažu talente i grade taletne od male dobi. Djeca se tek razvijaju, ni sami još ne znaju što točno žele, ok je da ih mi usmjeravamo, da ih promatramo i vidimo što im ide, ali ako im ide košarka sa 5 godina, nije nužno da će ih to zanimati i sa 10 godina. Gledam po sebi trenutno, ja sam osoba koju je oduvijek zanima sve, probala sam sve moguće sportove, plesala sam, ne znam ni sama što nisam radila, ali na kraju nisam postala poznata ni u jednoj stvari od tih koje sam probala, ni jedna stvar mi nije okupirala pažnju toliko da ostanem u nečemu dovoljno dugo da imam rezultate s kojima bi se ponosila čitava zemlja. Nije ni nužno da vam klinci to postignu. Nužna je rekreacija, otvaranje novih pogleda svojim klincima ali ne i visoki rezultati.
Svi mi bi volili imati doma jednu Janicu Kostelić il nekog sličnog, poznatog pjevaća, sportaša itd.....ali ne bi zbog tih želja trebali naprasno prekinuti djetinjstvo kakvo bi trebalo biti.
Da li je normalno da dijete sa 5 godina, umjesto u vrtiću ili vani u parku, gubi vrijeme čekajući red na nekom castingu?? Zašto uporno želimo progurati dijete bilo di samo da drugima pokažemo kako naše dijete zna, kako je naše dijete posebno...Na taj način učimo i samu djecu krivim vrijednostima.
Recite što želite, ali ne volim viditi i nije mi slatko kad dijete od nepunih 5 godina vrti guzom ko Rhianna, sorry, ali meni je to neprirodno. Bilo mi je super i smijala sam se tome dok sam bila mlađa, ali onog trena kad sam dobila svoje klince, sorry, ali ne želim da mi dijete glumi bilo kakvu osobu da bi bila u centru pažnje, želim svoje dijete naučiti da je posebno takvo kakvo je, a ne zato jer se ponaša kao osoba od 20 godina, našminkana i obućena sa pokretima da ti pamet stane.
I onda se pitamo: zašto neki bolesni odrasli čovjek promatra moju curicu...pa čuj, curica od 5 godina, nosi minjak kraći nego ja, topić, našminkana samo tak, frizura bolja nego moja na vinčanju, a pokreti tijela su joj zavodljivi jer, to radi ona poznata pjevačica na sceni....i onda vi snimate tu curicu i stavljate na sve moguće portale koje možete staviti na internetu, na stranice do kojih može doći bilo tko, jer želite da se vidi kako vaša curica super glumi odraslu osobu?? da li je normalno da vaše malo dijete okreće bokovima i pleše twerking??? Ili da vaš petogodišnji dječak stoji ispred male curice i drma preponama prema njoj??? Mislim, ak je to normalno onda sam ja ili staromodna i zaostala u vremenu il nešto slično, jer meni to nije nimalo zgodno.
Eksponirati djecu, samo zato da bi pokazali drugima što naše dijete zna, nekad nije baš pametna stvar. Prvo naše dijete sa 5 godina neće imati iste interese kao i sa 15 godina, forsiramo klince, maltretiramo ih da nam pokažu stvari koje realno gledajući nisu za njih, smijemo se tome i pokazujemo klincima kako su samim tim postupkom u centru pažnje i svi ih hvale, nastavimo s tim i dobit ćemo curu sa 15 godina koja izgleda kao da ima 25 i koja iznad svakog frajera mrda guzom jer, tako će biti primječena jel tak??
Ima tooona stabala u parku, pustite ih da se penju po stablima, po toboganima, pustite da dijete sa 5 ili manje ili više godina bude dijete sukladno tim godinama. Upišite ih na neki sport, ples, bilo što, ali nemjte ih forsirati, jer forsiranjem ćete dobiti frustrirano dijete kojem je dosta svega već sa 10 godina. Postoji prirodan tijek stvari, neke norme postoje, neki obićaji i potrebe kod svakog od nas, od najranije dobi. Dok smo djeca mi istraživamo, učimo, roditelji nas usmjeravaju, zašto da ih usmjeravamo u krivom smjeru. Ako treningom postignu velike rezultate, super, budite ponosni, ako promijene deset sportova, opet super, budite i tu ponosni, ali pustite ih da sami odluće što žele i kad žele. Ako će na pozornicu, neka idu, nek pjevaju, neka glume, al ak neće, ne trebaju, to nije od životne važnosti, možda će se u životu ipak pronaći kao osoba u uredu, sasvim neeksponirana, svako od nas gradi sebe i svoje želje tokom života, a forsiranjem nečega od rane dobi apsolutno ne pomažemo.
Uglavnom, klinci su to otplesali preeesavršeno, sve je bilo preeedobro, ali.....kad vidim malo dijete koje je obućeno po zadnjoj modi, našminkano i sa pokretima 20-togodišnje osobe, onak se malo zapitam...čemu to? Da li bi, ti dječji plesovi, mogli biti maaaalo više na nivou baš dječjeg plesa ili je baš nužno da izgledaju i da se kreču kao odrasle osobe koje zavode nekoga. Mislim, realno, što dijete od 5-6 godina zna zašto vrti predjelom prepona prema curici od isto toliko godina??
Osobno mi je super kad klinci uče tak nešto, bilo da je sport, ples ili bilo što, ali ipak se često zamislim kad gledam nešto takvo i mislim da nema potrebe da izgledaju i glume odrasle osobe, za to imaju vrimena i previše. Trebali bi prvenstveno ostati klinci a ne u dobi kad se trebaju penjati po stablima da budu sexy ikone današnjeg doba...mislim, sexy i klinci su dvije riječi koje mi nekak ne idu zajedno, što ne??
Gledala sam i emisiju gdje je curica od 7 godina pjevala, nije stvar u tome što je ona pjevala na pozornici i natjecala se, stvar je u tome što je drhtala i bila u strahu, sva van sebe, brzala sa pjesmom, pola preskočila itd...ok, nisu joj ništa loše rekli, ohrabrili su ju, ali, na pitanje zašto se boji, ona je rekla da zato jer ju je strah da neće proći dalje...čemu tako rano djecu učiti da je nužno da pobjede? Gdje je nestalo ono vrime kad smo učili da je 'važno sudjelovati', čemu toliko natjecanje među najmlađom djecom?
Gledam svoje klince, oni se još razvijaju, osobno ne volim niti razmišljati previše o tome za što su posebno talentirani, oni tek sad razvijaju sve te talente, tek postaju svijesni sebe i mislim da nema potrebe gurati ih nasilu i pričati o nekim pobjedama. Npr. kod pjevanja, glas se mijenja, sa 6-7 godina nemamo isti glas kao i sa 20 godina, čemu dijete siliti da ide na pozornicu, pogotovo ako se vidi da dijete nije spremno, da li smo prije toga dobro razmislili i ispitali sa djetetom, da li dijete zanima baš to pjevanje i nastupanje ili ih zanima možda igranje školice na ulici, ili možda nogomet?
Često nailazim na klince koje roditelji forsiraju da budu nešto što su ustvari roditelji oduvijek željeli. Ak sam ja npr željela biti Bruce Lee kao mala, stvarno jesam, ne pitajte me zašto, nije nužno da to i moje dijete želi, možda moje dijete više voli košarku, ili gimnastiku, a možda gaji simpatije prema baletu....sasvim nebitno, ali vidim da mnogi roditelji, od rane dobi djecu daju na razne izvannastavne aktivnosti, ali ne u smislu da probaju, vide pa da odluće već dosta njih forsiraju tu djecu da na sve načine pokažu talente i grade taletne od male dobi. Djeca se tek razvijaju, ni sami još ne znaju što točno žele, ok je da ih mi usmjeravamo, da ih promatramo i vidimo što im ide, ali ako im ide košarka sa 5 godina, nije nužno da će ih to zanimati i sa 10 godina. Gledam po sebi trenutno, ja sam osoba koju je oduvijek zanima sve, probala sam sve moguće sportove, plesala sam, ne znam ni sama što nisam radila, ali na kraju nisam postala poznata ni u jednoj stvari od tih koje sam probala, ni jedna stvar mi nije okupirala pažnju toliko da ostanem u nečemu dovoljno dugo da imam rezultate s kojima bi se ponosila čitava zemlja. Nije ni nužno da vam klinci to postignu. Nužna je rekreacija, otvaranje novih pogleda svojim klincima ali ne i visoki rezultati.
Svi mi bi volili imati doma jednu Janicu Kostelić il nekog sličnog, poznatog pjevaća, sportaša itd.....ali ne bi zbog tih želja trebali naprasno prekinuti djetinjstvo kakvo bi trebalo biti.
Da li je normalno da dijete sa 5 godina, umjesto u vrtiću ili vani u parku, gubi vrijeme čekajući red na nekom castingu?? Zašto uporno želimo progurati dijete bilo di samo da drugima pokažemo kako naše dijete zna, kako je naše dijete posebno...Na taj način učimo i samu djecu krivim vrijednostima.
Recite što želite, ali ne volim viditi i nije mi slatko kad dijete od nepunih 5 godina vrti guzom ko Rhianna, sorry, ali meni je to neprirodno. Bilo mi je super i smijala sam se tome dok sam bila mlađa, ali onog trena kad sam dobila svoje klince, sorry, ali ne želim da mi dijete glumi bilo kakvu osobu da bi bila u centru pažnje, želim svoje dijete naučiti da je posebno takvo kakvo je, a ne zato jer se ponaša kao osoba od 20 godina, našminkana i obućena sa pokretima da ti pamet stane.
I onda se pitamo: zašto neki bolesni odrasli čovjek promatra moju curicu...pa čuj, curica od 5 godina, nosi minjak kraći nego ja, topić, našminkana samo tak, frizura bolja nego moja na vinčanju, a pokreti tijela su joj zavodljivi jer, to radi ona poznata pjevačica na sceni....i onda vi snimate tu curicu i stavljate na sve moguće portale koje možete staviti na internetu, na stranice do kojih može doći bilo tko, jer želite da se vidi kako vaša curica super glumi odraslu osobu?? da li je normalno da vaše malo dijete okreće bokovima i pleše twerking??? Ili da vaš petogodišnji dječak stoji ispred male curice i drma preponama prema njoj??? Mislim, ak je to normalno onda sam ja ili staromodna i zaostala u vremenu il nešto slično, jer meni to nije nimalo zgodno.
Eksponirati djecu, samo zato da bi pokazali drugima što naše dijete zna, nekad nije baš pametna stvar. Prvo naše dijete sa 5 godina neće imati iste interese kao i sa 15 godina, forsiramo klince, maltretiramo ih da nam pokažu stvari koje realno gledajući nisu za njih, smijemo se tome i pokazujemo klincima kako su samim tim postupkom u centru pažnje i svi ih hvale, nastavimo s tim i dobit ćemo curu sa 15 godina koja izgleda kao da ima 25 i koja iznad svakog frajera mrda guzom jer, tako će biti primječena jel tak??
Ima tooona stabala u parku, pustite ih da se penju po stablima, po toboganima, pustite da dijete sa 5 ili manje ili više godina bude dijete sukladno tim godinama. Upišite ih na neki sport, ples, bilo što, ali nemjte ih forsirati, jer forsiranjem ćete dobiti frustrirano dijete kojem je dosta svega već sa 10 godina. Postoji prirodan tijek stvari, neke norme postoje, neki obićaji i potrebe kod svakog od nas, od najranije dobi. Dok smo djeca mi istraživamo, učimo, roditelji nas usmjeravaju, zašto da ih usmjeravamo u krivom smjeru. Ako treningom postignu velike rezultate, super, budite ponosni, ako promijene deset sportova, opet super, budite i tu ponosni, ali pustite ih da sami odluće što žele i kad žele. Ako će na pozornicu, neka idu, nek pjevaju, neka glume, al ak neće, ne trebaju, to nije od životne važnosti, možda će se u životu ipak pronaći kao osoba u uredu, sasvim neeksponirana, svako od nas gradi sebe i svoje želje tokom života, a forsiranjem nečega od rane dobi apsolutno ne pomažemo.
Nema komentara:
Objavi komentar