Svi znamo da feminizam označava skupinu ideologija, feminizama i političkih pokreta, kojima je cilj poboljšanje položaja žene u društvu, odnosno, izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca. Javio se u 19.-tom stoljeću.
Kad pričamo o feminizmu, treba imati na umu da postoji više vrsta feminizma. Možemo razglabati o radikalnom feminizmu, socijalističkom feminizmu ili o liberalnom feminizmu.
Osobno, podržavam feminizam, ali.....uvijek taj ali.....nije svaki feminizam dobar feminizam, pogotovo kad je riječ o odnosima u braku.
Sam feminizam super je ideja, početak samog feminizma u traženju prava za žene je odličan. Izjednačavanje plaća, spolna ravnopravnost, pravo glasa ženama kao početak feminizma je nešto što je trebalo početi i puno prije. Ali to nije ono na što ja mislim kad kažem 'feminizam u braku'.
Liberalni feminizam nešto je što podržavam, to je nešto što 'vjeruje u postojeći društveni sustav, kojeg treba popraviti a ne rušiti'. I to je sasvim u redu, dakle poboljšati nešto je uvijek puno bolje nego rušiti, u večini slučajeva bar. Ali ako pričamo o radikalnom feminizmu, to mi nekak zvuči previše...ne znam kak naći pravu riječ a da me se krivo ne shvati. Naime, 'radikalne feministkinje ističu važnost akcije i prosvjeda kao način i metodu osvajanja ženskog prostora i izgradnju ženske kulture. Kao glavni krivac za spolnu neravnopravnost radikalne feministkinje krive patrijarhat, kao cjelokupan sustav muške vlasti nad ženama'. Ok, spolna neravnopravnost svakako nije bila u redu, kao ni muška vlast na ženama, ali, nekako mi se čini da mi, ljudi, volimo iz jedne krajnosti ići u drugu. Kao što nije u redu da je ženski spol neravnopravan s muškim i da muško ima vlast nad ženom isto tak nije u redu ni obrnuto, jel tak? Mislim logika i zdravi razum mi nalaže da razmišljam u tom smjeru. I sami patrijarhat ima tri različite definicije, kao što se ne slažem s radikalnim feminizmom tak se nebi složila ni sa onim tradicionalnim patrijarhatom koji je sličan radikalnom feminizmu, ali ako spojimo liberalni feminizam sa modernim patrijarhatom, možemo dobiti super funkcionalnu bračnu zajednicu.
To je to popravljanje društvenog sustava, a ne radikalno rušenje već postoječeg. Znaći, nije bit feminizma sravniti muški rod i podići ženski, već je bit dovesti muško i žensko u ravnopravni položaj, jel tak il nije??
Kako već rekoh, feminizam je super stvar, omogućio je ženama ravnopravnost, ali time ne bi trebao narušiti mušku ravnopravnost...popraviti, a ne rušiti bitna je stavka feminizma. Muž i žena u braku ne bi smjeli koristit radikalni feminizam, ne mi trebalo biti da muž radi sukladno tradiciji u samo jednom dijelu, a da žena istovremeno ima sva prava od prije i sva prava nastala sa pokretom feminizma. Jedan dio tradicije treba se održavati, pokazati svom mužu da je i on, unatoč našem feminizmu i dalje muško. Iako postoji ravnopravnost spolova, anatomski i psihološki ili kako god želite neka razlika među spolovima postoji, ako ništa drugo, jednostavno nije u redu u čovjeku ubiti ono što nosi po prirodi, jer to nije ni moguće, moguće je samo ugušiti tu potrebu koja će vrlo brzo, u kasnijim trenutcima izbiti i započet će rat u jednoj obitelji, jer nitko od nas ne voli biti potlačen, jel tak?
Koja su vaša razmišljanja vezana za ovo pitanje? Podržavate li 'odsijecanje muda mužu', ženinu glavnu i zadnju riječ?? Slažete li se da zadnja muževa rečenica može biti samo 'da draga'??
Npr.: 'ja ću biti doma s djecom ti idi, radi, zarađuj, brini za obitelj, ja sam velika feministkinja, ali ti si taj koji brine o obitelji', realno, to je klasični patrijarhat. To jedno s drugim jednostavno ne ide. Taj primjer ustvari podržava onaj 'stari' način, patrijarhalni način, ali uz uvjet da žena vodi glavnu riječ i da žena drži sva četiri kuta kuće, mužu eventualno da kupaonicu da ju održava. Sukladno tom feminističkom razmišljanju, muž osim posla i brige za obitelj ne smije ništa osim navedenog. Ukratko rečeno: 'skratila sam muža za muda'...što nije tak? Osim toga, te žene će vikati: ja sama otvaram teglu s krastavcima, meni ne treba muškarac da to obavi'...ok, kako je rekla jedna meni draga osoba: 'mogu i ja sama otvoriti teglu, ali nije bit u tome'. Pored novog doba i širenja feminizma nije nužno da muškarce lišimo onoga što im je jednostavno u krvi, kao što je nama ženama u krvi i po prirodi da rodimo i budemo s klincima, naravno uz mogućnost i karijere i svega, tako je i muškarcima po prirodi da imaju muda, da budu muško, pa makar samo otvorili staklenku krastavaca ili zamjenili pregorenu žarulju, uz mogućnost da usisaju, operu, ili ukratko rečeno, iz mog prijašnjeg posta da budu 'papci'.
Ne možete mužu uskratiti svaki aspekt njegovih prirodnih potreba, a sebi ostaviti sve i preuzeti nove mogućnosti, to jednostavno nije u redu.
Mislim, ja sam žensko, smatram se feministkinjom, ja isto sama otvaram staklenke, čak sam i bube i paukove naučila sama ubijati, mogu sve što i moj muž, ali.....ja ne želim svog muža dovesti u položaj da se osječa bezvrijedno i samo kao rob koji hrani obitelj. Pa sukladno tome, ja ga zamolim da mi otvori staklenku, popenjem se na sjedalicu i vrištim: 'ubi ga, ubi tog pauka'.....možda sam luda, ali volim da se moj muž osječa kao muž i otac, a ne samo kao muž podložan ženi, želim da i on ima svoje ja i svoju snagu u obitelji. Ako pričamo o držanju četiri kuta kuće i o ravnopravnosti, onda će on držati dva kuta kuće, a ja ću držati preostala dva, puno je lakše ako ih držimo zajedno, nego se mučiti zbog modernih razmišljanja i lomiti leđa pod sva četiri ugla kuće, što nije tak?
Nema komentara:
Objavi komentar