Jeste čuli za izraz 'moderno roditeljstvo' ? Pridržavate li se u odgoju, principa modernog odgajanja djeteta? Da li je realno za očekivati da će taj način uroditi plodom više nego 'stari' način naših roditelja, baka, prabaka itd?
Često čitam i slušam o tom famoznom modernom roditeljstvu, povezujučem roditeljstvu, razumijevanju roditelja i djeteta, riješavanje sukoba bez podizanja glasa, bez dlana po peleni itd..... Čitam i trudim se sukladno tome odgajati svoje klince. Sve to zvući divno i krasno u teoriji, sve je to super zamišljeno, ali što kad dođemo pred zid, kad jednostavno sav trud oko smirenih i prijateljski nastrojenih roditelja pada u vodu?
Realno gledajući, mislim da je tzv moderno roditeljstvo danas maaaaaalkice krivo shvaćeno i da je previše uzelo maha. Uvijek sam se slagala sa činjenicom da svom djetetu treba biti, osim roditelja, i prijatelj Međutim, osnovna uloga roditelja je BITI RODITELJ, ne prijatelj, već roditelj. Mama i tata odgajaju dijete, prijatelji se druže s djecom, igraju itd..... Podržavam činjenicu da s djecom treba o svemu razgovarati, ne imati tabu tema, biti otvoren i sve slično tome, ali to nikako nebi trebalo značiti da mi kao roditelji prijateljstvo sa djetetom stavljamo na prvo mjesto jer, kako rekoh malo iznad, osnovna uloga nas je biti mama/tata. Što nije tak?
Često čitam i slušam o tom famoznom modernom roditeljstvu, povezujučem roditeljstvu, razumijevanju roditelja i djeteta, riješavanje sukoba bez podizanja glasa, bez dlana po peleni itd..... Čitam i trudim se sukladno tome odgajati svoje klince. Sve to zvući divno i krasno u teoriji, sve je to super zamišljeno, ali što kad dođemo pred zid, kad jednostavno sav trud oko smirenih i prijateljski nastrojenih roditelja pada u vodu?
Realno gledajući, mislim da je tzv moderno roditeljstvo danas maaaaaalkice krivo shvaćeno i da je previše uzelo maha. Uvijek sam se slagala sa činjenicom da svom djetetu treba biti, osim roditelja, i prijatelj Međutim, osnovna uloga roditelja je BITI RODITELJ, ne prijatelj, već roditelj. Mama i tata odgajaju dijete, prijatelji se druže s djecom, igraju itd..... Podržavam činjenicu da s djecom treba o svemu razgovarati, ne imati tabu tema, biti otvoren i sve slično tome, ali to nikako nebi trebalo značiti da mi kao roditelji prijateljstvo sa djetetom stavljamo na prvo mjesto jer, kako rekoh malo iznad, osnovna uloga nas je biti mama/tata. Što nije tak?
Na stranici Klokanica.hr, naišla sam na tekst vezan za moderno roditeljstvo, jedna rečenica mi je upala u oko: 'Ravnopravno dostojanstvo u odnosu s djecom nova je vrijednost o kojoj sve više uče i kojoj teže moderni roditelji, no ona se razlikuje od prijateljstva u kojem je svaka osoba odgovorna za sebe' ...slažem se upravo s tim, ravnopravno dostojanstvo mora postojati, ali, to nije isto što i prijateljstvo. Učiti djecu i dozvoliti da dijete bude ravnopravno sa roditeljem ne znaći dozvoliti djetetu da u nama izaziva strah. A realno, danas se večina roditelja boji svoje djece.
Tražeći dalje po internetu činjenice i savjete vezane za moderno roditeljstvo, naišla sam na '5 razloga zbog kojih je moderno roditeljstvo u krizi, po mišljenju britanske dadilje'.... na samom vrhu tih pet razloga naveden je upravo strah od djece. Ajmo biti realni, evo nekoliko primjera: dijete vam inače ima tzv. tantrume, napadaje bjesa.....dajete mu čunga lungu, ali dijete želi huba bubu...automatski, da bi spriječili mogući napad bijesa kod djeteta, jer mu niste dali huba buba već čunga lungu, vi mu dajete upravo ono što ono želi. Da li je to ok? Iskreno, nije, sljedeći put dijete će znati čime priprijetiti da dobije upravo ono što želi, i samim time dijete ima veći autoritet nad roditeljem nego obrnuto. Ti tantrumi, kad sam ja bila mala nisu bili faza i nisu se zvali tantrumi već su se zvali: 'bolje ti je da prestaneš inače ćeš dobiti po guzici', jednom nisam prestala, ali mogu vam sa sigurnošću reči da drugi put jesam :D
Da se nebi krivo razumjeli, apsolutno sam protiv batina i onog 'batina je iz raja izišla' ali, neke granice moraju postojati. Imam osjećaj da smo otišli iz jedne krajnosti u drugu, iz doba 'batina', došli smo u doba prevelike pokornosti djetetu, prevelikom popuštanju, došli smo do toga da se bojimo vlastitih klinaca koje bi mi trebali odgojiti, a ustvari oni, u večini slučajeva, odgajaju nas.
Moderno roditeljstvo ima super principe odgoja, sa večinom se osobno slažem, i kako sam rekla, maksimalno se trudim svoju djecu odgajati upravo na taj princip, ali s druge strane isto to moderno roditeljstvo u nekim stvarima i pretjeruje, čini sve nas lošim roditeljima, jer po samoj definiciji, apsolutno nitko od nas jednostavno ne može biti moderan roditelj 24 sata, 7 dana tjedno, nema šanse.
Čisto sumnjam da postoji roditelj koji nije dreknuo na svoje dijete, 99% roditelja lupilo je dijete po guzi, kad kažem lupilo, mislim, više je roditelja bolilo nego dijete, ali istih tih 99% roditelja boji se priznati da je bar jednom u životu posegnulo za odgojnom mjerom 'naših starih'. To je jedna vrsta tog straha od vlastite djece.
Sukladno tome, svi mi imamo smanjena očekivanja od naše djece u odnosu na očekivanja naših roditelja od nas... Sječam se kad sam bila klinka, četvorka u dnevniku se tolerirala, trojka?? Nikako, imati trojku u školi bila je tako loša stvar da sam najčešće prešutila mami tu ocijenu i brže bolje ju ispravljala prije roditeljskog sastanka. Danas? Danas kupujemo djeci mobitele, tablete i kompjutere samo zato jer je uopće prošlo razred...u redu?? Nije, nikako. Dijete će učiniti onako kako mi očekujemo od njega a mi očekujemo samo prolaz??
Isto tak, kad smo mi bili mali, moja generacija i generacije prije nas, kad bi bili nepristojni svaka odrasla osoba mogla nam je ukazati na to, bilo da je učiteljica, razrednica, baka, djed, susjed, nebitno, bitno da je stariji, oni su nas takoreći 'odgajali' zajedno s našim roditeljima.Sječam se jedne situacije, ne znam zašto mi se to urezalo u pamćenje...zvonio je telefon, ja sam se javila kao i inače sa: 'ko je?'....s druge strane bio je moj stric koji je onak strogim glasom rekao: 'pa dobro kako se to nepristojno javljaš na telefon, kako možeš pitati ko je? javljaj se pristojno sa 'Molim' ili 'Halo'...i dan danas, u moderno doba, kad vidim ko me zove, ja se čak i mužu javljam sa 'Molim'..... Kako je danas?? Zamislite da vašem djetetu neko kaže: ne, to ne možeš, to ne smiješ, kakvo je to ponašanje? I to onak strogim glasom? prvo što će najvjerojatnije izbiti svađa između roditelja i druge odrasle osobe koja je imala namjeru ukazati djetetu na loše ponašanje, nemali je broj slučajeva kad se raspadnu i prijateljstva zbog toga, jer roditelji jednostavno polude i jer 'nitko se ne smije petljati u moj odgoj', jel tak il nije? U slučaju da nastavnik ili teta u vrtiću opomene roditelja tj uputi ga u problematiku djeteta, nastaje problem, automatski teta/nastavnik ne valja...to su činjenice, ne govorim na pamet, susrečem se s tim svakodnevno, uvijek je dijete u pravu, nikad neko drugi.
Postoji još toliko primjera koje bi mogla navesti i toliko bi toga još mogla napisati. Vjerujem da će mnogi od vas možda reči da 'lupetam gluposti' ali ajmo biti realni: klinci danas i klinci prije. Kolika je razlika? I ne, to nije zato jer je danas moderno doba, drugačije doba itd....je, neke stvari su se prominile ali, roditelj je ostao roditelj, tu nema dileme, roditelj je bio, sad je i uvijek će biti RODITELJ, a dijete će uvijek biti DIJETE. Mi smo odgovorni za njihov odgoj a ne oni za naš, mi njima trebamo odrediti granice, a ne da oni nama određuju što, di i kako.
Zbog svega napisanog i još mnogih misli na tu temu, stvarno smatram da bi moderno roditeljstvo trebalo malo spustiti neke kriterije, jer kako sam već napisala: iz jedne krajnosti otišli smo u sasvim drugu, a ni jedna krajnost ni u čemu nije dobra. uvijek treba težiti 'zlatnoj sredini'.
Nema komentara:
Objavi komentar